Градска библиотека "КАРЛО БИЈЕЛИЦКИ", Краља Петра I 11, 25101 Сомбор, 025/431-011, 025/482-827

Predavanje: Poetika detinjstva u stvaralaštvu Veljka Petrovića i Ljubice Cuce Sokić

U Gradskoj biblioteci „Кarlo Bijelicki“ u Somboru u utorak, 31. marta održano je predavanje na temu „Poetika detinjstva u stvaralaštvu Veljka Petrovića i Ljubice Cuce Sokić“. Predavač etnolog-antropolog Miloš Zarić, kustos Кuće legata.

Veljko Petrović (1884–1967) i Ljubica Cuca Sokić (1914–2009), dve upečatljive umetničke ličnosti različitih senzibiliteta, u svom književnom, odnosno ilustratorskom radu posvetili su se temi detinjstva, oblikujući je kroz sopstvene, duboko lične poetike. Uprkos različitim pristupima, opusi oba legatora u okviru ove tematike pokazuju iznenađujuću strukturalnu kompatibilnost.

Posebna pažnja posvećena je Petrovićevim proznim delima namenjenim deci, sabranim u knjizi „Varljivo proleće“. Za razliku od njegovih romantičnih pesama za najmlađe, ova proza nosi izraženije realističke i tamnije tonove. Кao zanimljivu paralelu, Zarić je naveo ilustracije Cuce Sokić: dok su njeni radovi za dečje knjige vedri i prilagođeni mladom čitaocu, u njenim manje poznatim crtežima, predstavljenim na izložbi „Alternativna Cuca Sokić: crteži“, prisutni su složeniji i ambivalentni motivi.

Кako bi dopro do dubljih slojeva interpretacije, Zarić se u svom istraživanju oslonio na teorijske pristupe i metode razvijene u okviru antropologije umetnosti, jedne od subdisciplina kulturne antropologije, koja omogućava komparativna razmatranja različitih umetničkih praksi, poput književnosti i ilustracije, u njihovoj međusobnoj značenjskoj povezanosti.

Кao putokaz u analizi poslužio je simboličan lik Alise iz priče Luisa Кerola, čiji se „pad u zečju rupu“ tumači kao ulazak u zagonetne i dinamične prostore nesvesnog, ali i kao poziv na istraživačku avanturu usmerenu ka razumevanju dubinskih mehanizama umetničkog stvaralaštva.

Na kraju predavanja, Zarić je istakao da se upravo u tim prostorima otkriva značenjska povezanost dela Veljka Petrovića i Cuce Sokić, koja su, iako naizgled različita, suštinski mnogo sličnija nego što se čini.

 

 

****

Veljko Petrović (1884–1967) i Ljubica Cuca Sokić (1914–2009), dve upečatljive umetničke ličnosti različitih senzibiliteta, u svom književnom, odnosno ilustratorskom radu posvetili su se temi detinjstva, oblikujući je kroz sopstvene, duboko lične poetike. Uprkos različitim pristupima, opusi oba legatora u okviru ove tematike pokazuju iznenađujuću strukturalnu kompatibilnost.

Kako bismo doprli do dubljih slojeva interpretacije, oslonićemo se na teorijske pristupe i metode razvijane u okviru antropologije umetnosti, jedne od subdisciplina kulturne antropologije, koja omogućava komparativna razmatranja različitih umetničkih praksi, poput književnosti i ilustracije, u njihovoj međusobnoj značenjskoj povezanosti. Kao putokaz u analizi poslužiće nam simboličan lik Alise iz čuvene priče Luisa Kerola, čiji se „pad u zečju rupu“ može tumačiti kao ulazak u zagonetne i dinamične prostore nesvesnog, ali i kao poziv na istraživačku avanturu usmerenu ka razumevanju dubinskih mehanizama umetničkog stvaralaštva.

Radujemo se što ćemo sa vama podeliti rezultate ovog uzbudljivog istraživanja.

Dobro došli!

Reprodukcija: Ljubica Cuca Sokić, ilustracija za knjigu Luisa Kerola “Alisa u čarobnoj zemlji” (1962), Narodna biblioteka Srbije

Predavač: Miloš Zarić, etnolog-antropolog, kustos Kuće legata

Program će biti održan  u utorak, 31. marta, u 19.00 časova, u Legatu Miroslava Josića Višnjića.